Vlado Šoštarić član DVD-a Maksimir preminuo je na dan sv. Florijana 4. svibnja 2016. god.
Gospodin Šoštarić, dipl. inž. šumarstva i inž. zaštite od požara, rođen je 22. travnja 1955. godine u Glini po radničkoj obitelji, majci Mariji r. Priljeva i ocu Slavku. Osnovnu školu završio je u Glini 1971. godine kada se učlanjuje u svoje prvo vatrogasno društvo DVD Viduševac. Iste se godine upisuje u Topuskom pri Srednjoškolskom centru prvi razred općeg obrazovanja koji će prekinuti po završetku te iste šk. godine kako bi ostao kod kuće radeći na poljodjelskim poslovima sve do 1. lipnja 1973. godine kada se zapošljava u Građevinskoj zadruzi Uzor Petrinja kao građevinski radnik gdje će dočekati poziv za odsluženje redovnog vojnog roka u bivšoj JNA 1974. godine. Povratkom s odsluženja redovnog vojnog roka ponovno započinje sa radom u svom prijašnjem poduzeću u kojem ostaje do prosinca iste godine radi daljnjeg školovanja pri Upravnoj školi u Zagrebu koja je otvorila izdvojeno odjeljenje u Glini za zvanje upravnog referenta. Tada se zaposlio se u Sigurnost te pri Centru za stručno obrazovanje vatrogasnih kadrova RSUP-a završio tečaj FTZ-e. Radeći i dalje u istom poduzeću prekinuti će školovanje za upravnog referenta i nastaviti dalje školovanje pri Centru za stručno obrazovanje vatrogasnih kadrova RSUP-a za Stručnog radnika vatrogasca što sa uspjehom završava 1980. godine te po tom i vatrogasca-specijalistu 1981. godine.
Radeći u RO Sigurnost upisati će na Šumarskom fakultetu u Zagrebu studij za dipl. inž. šumarstva te se zapošljava 1982. godine kao referent zaštite od požara u KB Dr. Mladen Stojanović u Zagrebu, a pred Komisijom RSUP-a položio je Stručni ispit za rukovodioce profesionalnih vatrogasnih postrojbi i odgovorne osobe 1983. godine.
Godine 1984. zapošljava se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu kao KV vatrogasac.
U travnja 1986. godine počinje raditi u ugostiteljskom poduzeću Lotrščak na radnom mjestu Referenta zaštite od požara gdje će dati veliki doprinos na planu tijekom Univerzijade za objekte koji su bili uključeni u program športske manifestacije. Od listopada 1986. godine učlanio se se kao stari folkloraš u Radničko kulturno umjetničko društvo Nikola Tesla Zagreb prešavši iz KUD-a Jedinstvo Glina. Bio je izabran i za Suca porotnika Općinskog suda u Zagrebu s četverogodišnjim mandatom od 13. listopada 1987. godine.
Po prvim demokratskim izborima 1990. godine i prvih naznaka početka domovinskog rata posebno će se angažirati na pripremi i opremanju članstva a i samog DVD Trnje za nastojeće događaje. Tijekom te iste 1990. godine pri Zavodu za istraživanje i razvoj sigurnosti pohađao je tečaj po Programu za osposobljavanje organizatora obavljanja poslova zaštite na radu, a nešto kasnije na Otvorenom sveučilištu Zagreb pohađao je tečaj Osposobljavanja za instruktora zaštite na radu. Također će pri istoj ustanovi od 1986. godine postati vanjski stručni suradnik-predavač za zaštitu na radu i zaštitu od požara. U tvornici vatrogasnih aparata Pastor Zagreb pohađao je tečaj za servisiranje odnosno poslove pregleda i ispravnosti, punjenja i tehničkog održavanja svih vrsta aparata za gašenje požara.
Od momenta kad je započeo s prvim vatrogasnim koracima u DVD Viduševac te prelaskom u Zagreb i učlanjenjem u DVD Trnje stalno se je vatrogasno usavršavao što u dobrovoljstvu a što kao profesionalac, školujući se u Vatrogasnoj školi postigavši u dobrovoljnom vatrogastvu najprije zvanje: Vatrogasnog časnik 1980. godine, Višeg vatrogasnog časnika 1985. godine i Višeg vatrogasnog časnika I klase 1989. godine.
U vremenu od 1970. godine pa do danas obavljao je slijedeće funkcije i dužnosti u vatrogasnim organizacijama:
Član DVD Viduševac-Glina 1970-1982. godine,
Član DVD Trnje-Zagreb 1982-1997. godine,
Komandir DVD Trnje-Zagreb 1983-1986. godine,
Ađutant Komandanta odreda VSO Trnje-Zagreb 1984-1986. godine,
Član Upravnog odbora DVD Trnje-Zagreb 1985-1995. godine,
Predsjednik Samoupravne društvene kontrole DVD Trnje-Zagreb 1986-1988. godine,
Član Samoupravne društvene kontrole VSO Trnje-Zagreb 1986-1988. godine,
Član Štaba CZ Općine Trnje-Zagreb 1987-1991. godine,
Zamjenik predsjednika DVD Trnje-Zagreb 1988-1989. godine,
Član predsjedništva VSO Trnje-Zagreb 1988-1992. godine,
Predsjednik Komisije za odlikovanja i priznanja VSO Trnje-Zagreb 1988-1992. godine,
Zapovjednik DVD Glina 1995-1997. godine,
Predsjednik VZG Glina 1995-1998. godine,
Tajnik VZG Gline 1998-1999. godine,
Član UO VZG Glina 1999- godine,
Član Skupštine VZŽ Sisačko-moslavačke 1995- godine,
Član Nadzornog odbora VZŽ Sisačko-moslavačke 1995- godine.
Za vrijeme Univerzijade u Zagrebu bio je konferisijer 5. smotre Vatrogasnih limenih glazbi koja je održavana u park šumi Maksimir.
Na prijedlog VSO Trnje biti će imenovan 1988. godine za zamjenika zapovjednika CZ Općine Trnje po pitanjima jedinica CZ specijaliziranih za gašenje požara.
Početkom Domovinskog rata otići će kao dragovoljac u postrojbe MUP-a 1. listopada 1991. godine, a već 16. studenog 1991. godine sa 3. bataljunom 100. Zagrebačkom brigadom odlazi u činu mlađeg vodnika i bolničara na Osiječko ratište, a zatim pod kraj godine s istom postrojbom dolazi na Sunjsko ratište 23. prosinca 1991. godine gdje ostaje do prve polovice iduće godine kada odlazi 22. travnja 1992. godine na Novogradiško ratište gdje biva od srpnja 1992. godine. Tu će provesti u istom bataljunu kao pripadnik Brzih vilenjaka i Ubojitog saniteta 100. brigade na prvoj bojišnoj crti gdje će postati zamjenik zapovjednik istog saniteta, ali će tu dočekati i Ukaz Predsjednika RH o unapređenju u čin pričuvnog natporučnika 28. svibnja 1992. godine. Na ovoj bojišnica ostaje sve do demobiliziranja 100. brigade kada odlazi u ZOGZ 16. travnja 1992. pa do 9. studenog 1992. godine na mjesto Izvjestitelja ZOP-a, kada će biti demobiliziran 1. prosinca 1993. godine. te odlazi ponovno kao dragovoljac u Prvu bojnu Glina na Kupsko ratište gdje ostaje do 1. svibnja 1994. godine kad po potrebi službe odlazi za Izvjestitelja ZOP-a u LOB 303 ZP Zagreb gdje ostaje do 30. rujna 1994. godine kada ponovno odlazi u sada 20 dp Glina gdje će dočekati ponovnu demobilizaciju 29. siječnja 1995. godine. Tijekom tekuće 1994. godine biti će među prognanim Glinjanima te pripadnicima Prve i Druge bojne Glina, osnivačima Hrvatskog kulturnoumjetničkog društva Glinska tamburica Glina, čija će osnivačka skupština upravo na njegov prijedlog prihvatiti pomenuti naziv društva, te ga ujedno izabrati za prvog Predsjednika Nadzornog odbora HAKUD-a Glinska tamburica u prognaničkim barakama Hidroelektre u Novom Čiču.
U predvečerje Vojno-redarstvene akcije Oluja ponovno odlazi kao dragovoljac 1. kolovoza 1995. godine u 20 dp Glina gdje će biti raspoređen za zapovjednika Zapovjedne satnije Treće bojne s kojom će ući u svoju rodnu Glinu 9. kolovoza 1995. godine. Dolaskom u Glinu odmah se sa svojom postrojbom prihvaća raščišćavanja Grada Gline i njegove okolice od svih mogućih nečistoća kako bi se spriječilo izbijanje raznih epidemija i zaraznih bolesti, osposobljavanju gradskog vodovoda i njegovog izvorišta u Taborištu za normalnu opskrbu vodom, ali nadasve prikupljanju ostataka od ostataka vatrogasne opreme i sredstava DVD Glina kako bi ga što prije stavio u funkciju. S tog naslova okupiti će nekadašnje članove ne samo Glinskog DVD-a već i DVD-a Bučica, Gornjeg Taborišta, Novog Sela Glinskog, Šatorinje i Viduševca te održati Obnoviteljsku skupštinu DVD-a Glina kako bi se nastavila stoljetna tradicija glinskog vatrogastva tj, 117 godina kontinuiteta rada istog. Isto tako održati će i pokrenuti Obnoviteljsku skupštinu VZO Glina koja će kasnije postati VZG Glina te će kao i u DVD-u Glina biti biran za prvog njenog predsjednika sada u oslobođenoj Glini.
Svoj ratni put završio je u BS 20 dp Glina kao zapovjednik logističkog voda
20. siječnja 1996. godine, a u međuvremenu je bio i na dužnosti Savjetnika načelnika tehničke struke 20 dp Glina.
Za cijelo ovo vrijeme bio je posebno razvio dobru suradnju sa Veteranima Alpincima iz pokrajine Lumbardija u Italiji a poglavito sa prof. Robertom Sarzijem, atašeom za kulturu pri Talijanskom kulturnom centru u Zagrebu, Antoniom Beniem – Predsjednikom Veterana Alpinaca Italije i Bergama i Predsjednikom sportskih novinara Italije, Sergiom Corinijem – fotografom i dopredsjednikom Veterana Alpinaca iz Bergama, preko kojih će dopremiti mnogobrojne humanitarne pomoći za prognane Glinjane u prognaničkom naselju u Novom Čiču, ali i lijekove i različit sanitetski materijal za HV, kao i za Klaićevu dječiju bolnicu u Zagrebu tri sterilizatora i različite druge sanitetske opreme i lijekove, ali isto tako i za KB Sestre Milosrdnice.
Od veljače 1997. godine radi u MUP-u PU Sisačko-moslavačka, Odjel zaštite od požara i CZ Odsjek za vatrogastvo kao operativni dežurni. Proteklih godina bio je član Upravnog odbora DVD-a Maksimir te je vrlo aktivno radio na pripremama monografije društva.
Gospodin Šoštarić nosioc je više vatrogasna priznanja:
1. Spomenica za 10. godina rada u vatrogastvu, 1985. godine.
2. Vatrogasna zvijezda za opće zasluge sa brončanim obilježjem, 1985. godine.
3. Vatrogasna medalja za hrabrost i požrtvovnost sa brončanim obilježjem, 1988. godine.
4. Vatrogasna zvijezda za opće zasluge sa zlatnim obilježjem, 1989. godine.
5. Vatrogasna zvijezda za opće zasluge sa srebrnim obilježjem, 1989. godine.
6. Spomenica za 20. godina, 1990. godine.
7. Vatrogasna plamenica za hrabrost i požrtvovnost sa zlatnim obilježjem, 1990. godine.
8. Vatrogasna spomenica za 30. godina, 1998. godine.
9. Odlikovanje za posebne zasluge HVZ, 1998. godine.
Dragi kolega i prijatelju Vlado, tvojim odlaskom ostala je velika praznina u DVD-u Maksimir i veliko ti hvala za sve što si napravio za Hrvatsko vatrogastvo. Neka ti je laka Hrvatska zemlja!
Članovi DVD-a Maksimir
