Dana 2. prosinca 2014. umro je Slavko Marjanović, počasni načelnik Hrvatske vatrogasne zajednice.
Rođen je u Dugoj Resi 28.10.1928. godine. Svoj vatrogasni put je započeo učlanjenjem u industrijsko dobrovoljno vatrogasno drustvo u Dugoj Resi 24.02.1954. godine. Radom i zalaganjem napreduje u vatrogastvu te završava tečajeve za vatrogasnog dočasnika i časnika. Uz angažman u operativi, aktivno radi na organizaciji vatrogastva na području svog mjesta. Osnivač je Vatrogasnog saveza općine Duga Resa te član kotarskog vatrogasnog saveza Karlovca.
Kroz iskustvo u operativi shvatio je da samo kroz kvalitetno obrazovanje i obuku vatrogasac može uspješno intervenirati na požarima i ostalim zadacima koji se pred njega stavljaju. Svoje znanje i iskustvo prenio je na brojne generacije vatrogasaca i vatrogasnih tehničara koji su se školovali u Vatrogasnoj školi u Zagrebu (Centru za stručno tehničko unapređivanje protupožarne zaštite i izobrazbu vatrogasnih kadrova) čiji je zaposlenik od 1.7.1968. Dužnost ravnatelja ove ustanove obnaša od 1973. do 1981 . Na podučavanju vatrogasaca je radio ne samo kao profesor i ravnatelj škole, već i kao autor velikog broja stručnih vatrogasnih knjiga i članaka koje je objavljivao u hrvatskim i svjetskim vatrogasnim glasilima.
Nakon dugogodišnjeg rada sa novim vatrogasnim kadrovima, 1978. izabran je za načelnika Vatrogasnog saveza Hrvatske. Na ovoj dužnosti ostaje do 1994. godine te je dao neizmjeran doprinos organiziranju rada hrvatskog vatrogastva
Za vrijeme Domovinskog rata istaknuo se kao zapovjednik ratnog zapovjedništva vatrogasaca Hrvatske. Obilazio je ratom ugrožena područja. Stradanje hrvatskih vatrogasaca, uništena oprema i vatrogasni domovi su ga potaknuli na organiziranje prikupljanja vatrogasne pomoći za hrvatske vatrogasce koja je stizala iz Njemačke, Austrije, Mađarske, Italije i Slovenije. Sudjelovao je pri organizaciji gašenje nekih od najvećih požara na gotovo cijelom području Hrvatske, od kojih je potrebno istaknuti požare u INA rafinerija Sisak te u gradovima Petrinji i Karlovcu.
Uz hrvatsko vatrogastvo, surađivao je sa svjetskom vatrogasnom organizacijom kroz natjecanja i predavanja na stručnim skupovima. Bio je jedan od organizatora prvog natjecanja CTIF-a održanog u Hrvatskoj, u Karlovcu 1966. godine. Sudjelovao je na više vatrogasnih olimpijadi, te je pomagao u organizaciji natjecanja od općinskog do državnog nivoa.
I nakon umirovljenja nastavio je aktivan rad u vatrogastvu kao član upravnog odbora DVD-a Crikvenica gdje radi na povezivanju društva sa vatrogasnim organizacijama u zemlji i inozemstvu. Obnašao je dužnost člana Odbora za odlikovanja i priznanja Hrvatske vatrogasne zajednice.
Za svoj doprinos vatrogastvu, primio je medalje za hrabrost i brojna ostala vatrogasna priznanja, te je zbog svojih zasluga proglašen za počasnog načelnik Hrvatske vatrogasne zajednice 2009. godine. Ipak najveća zasluga i ostavština su novi naraštaje vatrogasaca koje je uvježbao, a koji će sad, kad ga nema, slijediti njegov primjer. Otišao je čovjek na kojeg svi skupa, možemo biti ponosni.
Neka mu je laka hrvatska zemlja.
