Jedan dan sa vatrogascima

Novinarka Mia Mitrović provela je jedan dan sa zagrebačkim vatrogascima te o tome napisala interesantan članak koji prenosimo u cijelosti.

Obavezno zaveži bicikl, savjetovao mi je vatrogasac Robert Golub kada sam parkirala svoje vozilo u dvorištu Javne vatrogasne postaje Zagreb u Savskoj. Spominjao je nekakav toranj i ništa ga nisam shvatila, no poslušala sam njegov savjet. Kasnije će mi sve biti jasnije.
S legendarnom 3. smjenom Javne vatrogasne postrojbe Zagreb provela sam dan očekujući intervenciju. Veselila sam se brzoj vožnji pod sirenom u velikom crvenom kamionu, a dobila sam čak i svoj šljem, nalik glavi Dartha Vadera, ali s cvjetićima.

Primaju i žene
Nisam imala sreće pa toga dana nikakve intervencije nije bilo. Možda i bolje. Ipak, ispunila mi se djetinja želja pa sam na jedan dan i ja postala vatrogaskinja što sam uvijek kao mala odgovarala kada su me pitali što ću biti kad odrastem.
Kada sam prvi puta posjetila vatrogasce u Savskoj kao školarka, doživjela sam teško razočaranje kada su mi rekli da ne primaju žene. Međutim, to se danas promijenilo i među vatrogascima u Savskoj odnedavno i radi jedna vatrogaskinja, Jasmina Kadija.
Staro rukovodstvo tome nije bilo sklono, ali novo jest pa je Jasmina sada jedna od nas. Jasmina i trči utrke po Australiji i Novom Zelandu, a 2017. je proglašena ženom godine prema izboru časopisa Elle, ponosno nam govori jedan Jasminin kolega dok čekamo intervenciju.
Trebala si doći jučer. Danas je mirno, kažu mi dečki iz postrojbe s kojima razgovorom kratim vrijeme. U utorak je Zagreb pogodilo manje nevrijeme pa su imali posla oko krčenja izvaljenih stabala s prometnica, a odletio je i poneki krov na lošoj novogradnji.

Klimatske promjene utječu na porast intervencija
Imali su 40-ak intervencija što je zanemarivo u usporedbi s nevremenom koje je grad pogodilo sredinom svibnja kada su na teren izlazili oko 500 puta. Svibanjsko nevrijeme premašilo je i oluju Teodor koja je 2013. poharala Sljeme.
Klimatske promjene utječu na porast broja intervencija, primijetili su zagrebački vatrogasci.
Zagrebom pušu jači vjetrovi nego prije što utječe na biljnu masu. Korijenje zagrebačkog drveća ne ide duboko pod zemlju već se širi lijevo i desno jer je ispod humusa šljunak. Kada se zbog padalina tlo natopi, a potom puhne jači vjetar kao što ej bilo u svibnju dolazi do rušenja stabala, objašnjava nam vatrogasac Josip Vađic, voditelj gurpe.
Družeći se s njima u iščekivanju intervencije, shvatila sam da je slika o vatrogascima koji puše i kartaju dok se ne oglasi alarm koju većina građana ima, potpuno netočna. Vatrogasci ne sjede i čekaju intervenciju izležavajući se ili kartajući belu da bi se potom spustili niz onaj njihov cool tobogan. Naprotiv, svaki dan im je ispunjen radnim aktivnostima.
Baš kao u osnovnoj i srednjoj školi, imamo plan nastave koji se sastoji od vježbi, predavanja, sportskih aktivnosti i drugih sadržaja. Simuliramo situacije spašavanja u zraku, vodi, zdrobimo auto pa vježbamo prometnu nesreću? Sve u svemu, nikad nije dosadno. Dobar je vatrogasac - fizički spreman vatrogasac pa puno vremena posvećujemo tjelesnoj spremnosti pa trčimo, penjemo se, bicikliramo, igramo odbojku, objašnjava nam Siniša Jembrih, zapovjednik JVP Zagreb dok nas vodi u razgledavanje kompleksa koji je nedavno preuređen.

Imaju 60 sekundi, spreme se u 40
Kada se oglasi alarm i upali crveno svjetlo, vatrogasci imaju samo 60 sekundi da napuste sve poslove, odjenu se, uđu u vozilo i napuste bazu u Savskoj. Važno je da na svaku intervenciju stignu unutar 15 kritičnih minuta dok požar ne preraste u razbuktalu fazu.
Uglavnom to napravimo i za 40 sekundi jer smo uvježbani da budemo brzi, pohvalili su se.
Kada čujem alarm i vidim crvenu lampicu, najprije duboko udahnem i izdahnem, a tek potom krećem u akciju. Najvažnije je ostati pribran jer čovjek kada je pod stresom, a nije koncentriran, onda griješi, a u našem poslu greškama nema mjesta. Važno je i da smo dobar tim, da smo usklađeni. Sustav je jak koliko je jaka njegova najslabija karika, govori nam Goran Ružić, voditelj odjeljenja i zagrebački vatrogasac s 14-godišnjim iskustvom.
Nama koji smo dugo u službi katkad se zna dogoditi da se nalazimo u nekoj opuštenoj situaciji, no da pogledom tražimo upaljenu crvenu lampu i alarm jer smo neprestano spremni na akciju što postane profesionalna deformacija, govori nam Goran.

Stresno zanimanje
Zanimanje vatrogasca jedno je od najstresnijih zanimanja na svijetu o čemu smo već pisali, a mnogi od njih godišnje vide trupla u stravičnim situacijama smrti u puno većem broju nego policija ili vojska.
Tužno je kada nekom izgori kuća. Bio sam na jednoj intervenciji kada je usred zime izgorjela drvena potleušica. Mlada majka i njena šestogodišnja kći u pidžamama su stajale i nijemo nas gledale kako gasimo požar i uništavamo ostatke njihova doma. Ostale su bez svega što su imale. Ali ipak, prometne nesreće su najgore. Tu se nagledamo svega. Strašni su to prizori često vrlo mladih ljudi koji su zbog brzine i alkohola izgubili živote, priča nam mladi vozač Josip Fabijanić te dodaje da se svatko od njih sa stresom nosi na svoj način.
Najteže je mladima. Oni pripadaju jednoj nježnijoj generaciji nego mi. Nisu kao mladi ljudi prošli iskustvo Domovinskog rata pa su osjetljiviji što im nastojimo olakšati, kaže vozač Robert Golub.
Nije im lako ni kada moraju provaljivati u kuće i stanove u kojima se danima, a katkad tjednima i godinama raspadaju tijela starih ljudi koje su svi zaboravili. Lani je u tehničkim intervencijama (u koje spadaju prometne i izvlačenja tijela) bilo 92 mrtvih što je ispod prosjeka.
Dobra je bila godina. Inače ih u prosjeku imamo i do 150 što je više mrtvih tijela nego što ih je vidio valik dio sudionika Domovinskog rata, govori nam zapovjednik Jembrih.
Da se bave jednim od najstresnijih zanimanja na svijetu, vatrogasci ni čime ne pokazuju. Vedri su, nasmijani i u svakom trenutku spremni na slanu ili neslanu šalu. Humor, pogotovo crni, omiljen im je način nošenja sa stresom.
Nije prirodno na radnom mjestu gledati izgorena, raskomadana i krvava trupla, ali važno je izbaciti stres. Mi to radimo humorom. Šale i spačke su nam najbolja terapija. Kada sve okrenemo na šalu, najlakše se oslobodimo stresa koji posao donosi, kaže nam vozač Josip.

Felge skidao s drveta
Širok je raspon šala, pošalica, spački, zafrkancija i morbidnih podvala koje vatrogasci rade jedni drugima. Zbog toga me i Robert na početku savjetovao da zavežem bicikl. Naime, nedavno im je biciklom na zadatak stigao jedan novinar. Bicikl nije zaključao. Nakon obavljenog posla, bicikl je nestao. Pronađen je na šestom katu strmog tornja na kojem vatrogasci vježbaju spašavanja na visini. Netko sklon šali tamo ga je skrio.
Najčešće šale su polijevanja vodom na sto načina. Mlađim kolegama tradicionalno se na krevet stavlja brašno pa kad legnu u crnim odorama, ustaju bijeli. Jednom su mladom kolegi koji im je posebno drag nedavno razmontirali krevet prije nego što je legao, pričaju mi kroz smijeh vatrogasci i pokazuju videosnimku najnovije smicalice.
Kolega je nabavio nove felge i odložio ih pokraj automobila. Nakon nekog vremena felgi nije bilo, a podigavši pogled vidio ih je kako vise na obližnjem drvetu. Nije mu bilo druge nego popeti se na stablo i skinuti ih. Bilo mu je to lakše izvesti no što se činilo na prvi pogled jer vatrogascima ljestvi ne manjka.

Bili bi uspješni YouTube pranksteri
Kralj spački i smicalica je vatrogasac Tomislav Križanić, ali poput kakva vrhunskog kuhara odbio je s nama podijeliti neke od šala sa svog repertoara. Vatrogascima iz JVP Zagreb ne bi bilo loše da otvore YouTube kanal jer vjerujem da bi vrlo brzo prepišali sve YouTubere i njihove ne baš inventivne smicalice.
Česta meta podvala je Filip Hribar (23), najmlađi član ekipe. Kada je stigao, dečki su ga krstili polijevanjem vrećom vode, a jednom je prilikom kući vozio gepek pun šute. Skroman i tajanstven 23-godišnjak iz Zaprešića sa mnom je nerado razgovarao. Ipak, ponešto mi uspjelo izvući i od njega.
Završio sam strukovnu školu za instalatera grijanja, ali nikada se nisam bavio tim poslom. Završio sam samo da nešto završim kako bih mogao postati vatrogasac i drago mi je zbog svoje odluke. Posao nije monoton što mi je najvažnije, kaže Filip koji je slijedio svoj dječaki san i postao vatrogasac.
Nisu sve intervencije našim vatrogascima stresne. Ima i onih koje nam prepričavaju valjajući se od smijeha, a takve najčešće uključuju ljude koji su se pod utjecajem alkohola našli u najrazličitijim, ali manje-više bezopasnim situacijama. Godišnje imaju i puno intervencija zbog skidanja prstenova, pogotovo za vrućih dana kada ljudima nateknu prsti. Lani su ih skinuli 13.

Spašavali zmije, majmune i dikobraze
U 2018. zagrebački su vatrogasci spasili čak 37 životinja i to ne samo mačaka. Znalo im se dogoditi da spašavaju majmune, iguane, sove, pa čak i dikobraze.
Nedavno se jedan dikobraz popeo na drvo u zagrebačkom ZOO vrtu i nije mogao sići pa su ga dečki iz Dubrave skidali. Imali smo i slučaj zmije u Ulici braće Domany. Prije nekoliko dana zvao nas je djed i rekao da mu je netko u dimnjaku i da čuje glasove. Izvukli smo vranu, pričaju mi vatrogasci koji prilikom spašavanja divljih životinja surađuju s Dumovcem.
Glavobolje im povremeno zadaju i piromani koji se vole iživljavati na kontejnerima koje lančano pale, posebno za vrijeme utakmica. Zapaljenih kontejnera više je kada Dinamo izgubi, nego kada dobije.
Svaki je vatrogasac potencijalni piroman, dodaje u šali netko, a da u njegovim riječima ima istine potvrđuje i slučaj iz DVD-a Svete Nedjelje koji su mi ispričali.

Vatrogasac piroman
Otkriveno je, naime da je najbolji vatrogasac tamošnjeg DVD-a ustvari piroman. On je prvi dolazio na svaku intervenciju i pri svakoj se isticao. Policija je u istrazi utvrdila da je upravo on odgovoran za seriju požara koji su pogodili Svetu Nedjelju i okolicu. Zapalio bi požar, a potom ga još revnije gasio.
Neke stvari u njihovom su se poslu potpuno promijenile u posljednjih 15-ak godina, otkrivaju.
S jedne strane, građani su postali nemarniji i razmaženiji. Ne vode računa o preventivi pa nas zovu kad treba i ne treba što je katkad povezano i s financijskom situacijom. S druge strane prije 10, 15 godina bilo je puno više većih požara nego danas. Razlog je pojava mobitela . Građani danas kada vide požar nazovu čim ugledaju vatru. Ne moraju više trčati do prve javne govornice, govori nam Robert, no drugi dodaju da mobiteli imaju i svoju lošu stranu.
Nedavno smo izvlačili čovjeka iz auta nakon sudara s autobusom. Nesretnik je umro, a čitavu je scenu bez imalo sućuti snimao prolaznik kojeg je, srećom ljutiti policajac udaljio. Često prelaze preko trake kasko bi snimili što bolji kadar i tako nam smetaju. Katkad se iz toga izrode i komične situacije. Tako se nedavno prolila cisterna pive na autocesti, a automobili koji su prolazili, zbog blejanja i snimanja doživjeli su lančani sudar. Policija je imala pune ruke posla jer je u gepeku jednog od snimatelja koji se otvorio zbog sudara pronađena puška i ubijena srna. Snimatelj je prije sudara bio u krivolovu, prepričavaju nam.

Zimi imaju najviše posla
Puno veće probleme im zadaju nemarni građani koji kradu aparate za gašenje požara i razbijaju cijevi pa se u sustave unutar zgrada ne uzdaju i sve nose sa sobom jer se često dogodi da opreme nema.
Ljeti vatrogasci imaju puno manje intervencija nego zimi. Sezona požara u Zagrebu obrnuto je proporcionalna onoj na moru.
U proljeće se najviše bavimo požarima koje je uzrokovalo nepažljivo spaljivanje korova, ljeti na red dolaze oluje i nevremena, jesen je rezervirana za poplave i saniranje od kiše poplavljenih prostorija. Zimi imamo najviše posla zbog zaštopanih dimnjaka i požara koje donosi sezona grijanja, objašnjavaju te dodaju da u Zagrebu ne postoji ulica u kojoj u zadnjih pet godina nisu imali intervenciju.
Zapovjednik Jembrih zadovoljan je jer je 2018. za zagrebačke vatrogasce bila prilično pitoma. Imali su samo 2544 intervencije što je za gotovo 1000 intervencija manje od prosjeka koji se kreće od 3.000 do 3.500 intervencija godišnje. Zagrebački su vatrogasci u požarima i tehničkim intervencijama direktno spasili 28 života.
Ljudska glupost i nepažnja najčešći su uzroci požara. Zbog toga najviše radimo na prevenciji. Educiramo građane, objašnjavamo im da paze na ispravnost instalacija, da ne ostavljaju uređaje na kauču na punjačima kad odlaze iz doma, kao ni ručak na štednjaku, govori mi zapovjednik Jembrih dok hodamo prema zgradi Operativno-kontrolnog centra kojoj su dali nadimak Akvarij.

Vatrogasna gastronomija
Tamo neumorno rade dispečeri, uglavnom vatrogasni veterani koji su premješteni na manje zahtjevna radna mjesta. Kod njih se nalaze i kartice s podacima svih zagrebačkih ulica, kao i najbržih puteva do svake adrese. Njihove su kartice, kažu, točnije i preciznije od Google mapa i bilo kakve digitalne navigacije u što smo se i uvjerili. U ulici u kojoj živim postoji jedan stupić nevidljiv svakoj navigaciji. U karticu vatrogasaca je uredno upisan. Svaka čast referentu!
Zapovjednik Jembrih ponosno nam je pokazao i nedavno preuređene spavaonice, a kad smo prolazili pored kuhinje zapuhnuo nas je božanstveni miris grah variva koje se u ogromnom loncu krčkao na štednjaku.
Dežurni kuhar, vatrogasac i voditelj grupe Božo Malčić stalno je na udaru kritika gladnih vatrogasaca. Što god da im skuha, ma bio to specijalitet u nekoliko sljedova, govore mu da ne valja, a zovu ga još i Trovač. Kasnije su mi šapnuli da to rade da se ne umisli i pokvari kvalitetu svoje kuhinje. Poziv na ručak s vatrogascima nisam mogla odbiti, a i novinarska znatiželja tjerala me da se uvjerim u Bobine kulinarske sposobnosti. Vatrogasci su me pokušali odgovoriti od jela plašeći me u šali da ću završiti u bolnici, no nisam se dala pokolebati. Bobin grah je odličan, još bolji nego onaj što ga kuhaju u vojsci. I Filipova turska kava izvrsno je sjela umjesto deserta.

Nisam htjela dečkima dalje smetati iako su me nagovarali da ostanem s njima do kraja smjene koja vatrogascima traje 12 sati, od 7 do 19 i noću od 19 do 7. Nakon kave i cigarete, oprostila sam se s njima i uputila do bicikla gdje me dočekao bizaran prizor. Na biciklu, tamo gdje bi se trebao nalaziti sic, nekim čudom našla se glava plišanog mede vatrogasca.
Dobro sam prošla.

Tekst: Mia Mitrović




Objavljeno 8.7.2019


Vijesti iz društava


Spašavanje u prometu 2019.
Objavljeno 10.11.2019

Movembar
Objavljeno 3.11.2019

Minafestacija Jumicar
Objavljeno 28.9.2019

Razgovor sa šefom JVP Zagreb
Objavljeno 18.9.2019

Članice na webu